Nekada se poigravao sa velikim Rendžersom, sada će igrati pod Malim brdom

451 27.01.2018 12:30 Volcano sport tim

Slaven Stjepanović je u sezoni 2006/2007, premijernom izdanju Prve fudbalske lige Crne Gore, bio strah i trepet za odbrane. Protivnički defanzivci uglavnom nisu znali gdje će vješti dribler iz mjesta Vareš (Bosna i Hercegovina). A i kada bi znali, nisu mogli da ga uhvate.

Vihorni dječak sa osmjehom na licu bi uglavnom prošetao pored bekova, štopera i golmana. Uostalom, Slaven je jedan od najzaslužnijih što je Zeta postala prvi šampion nezavisne Crne Gore i što je u kvalifikacijama za Ligu šampiona namučen veliki Rendžers.

Sada, 11 godina kasnije, Stjepanović se vratio u domaći fudbal zadužio je dres Petrovca do kraja sezone.

“Malo sam se zasitio inostranstva, jer sam otišao kada sam imao 18-19 godina, prvo u Partizan i Vojvodinu, a onda dalje. Tražio sam mir zbog porodice. Želio sam da budem bliže kući, a Crna Gora mi je više odgovarala od Bosne i Hercegovine. Iskreno, Crnu Goru doživljavam kao svoju državu, jer sam tu praktično fudbalski ponikao”, govori za Vikend novine 30-godišnji ofanzivac.

A u nebeskoplavom dresu ga čeka borba za opstanak u društvu najboljih Petrovac želi kroz baraž ili direktno da zadrži mjesto prvoligaša.

“Čim se otvorila mogućnost da dođem u Petrovac, prihvatio sam ponudu. Stekao sam utisak da je klub korektan. Grad je lijep i miran, tako da nisam mnogo razmišljao”, rekao nam je Stjepanović, uz koga je opstanak realna priča…

“Vidjećemo”, sa osmjehom na licu odgovara bivši mladi reprezentativac Crne Gore svjestan da je pokupio dosta simpatija dok je nosio opremu “vukova”

“Mislim da ekipa ima kvalitet, ali polako”.

Nisam mislio o kraju

Od Zete do Petrovca u karijeri letećeg ofanzivca su se desili Partizan (2007 – 2008), Vojvodina (2008 2010), grčka Trikala (2010 – 2011), moldavska Dačija (2011 2012, 2014 2016, 2017 2018), grčki Iraklis (2013), danski Vendsisel (2013 2014), te uzbekistanska Lokomotiva (2016). Svi smo očekivali mnogo više, pa čak i da jednog dana nosi A selekciju Crne Gore…

“Možda nije moglo bolje, s obzirom na veliki broj povreda i na teške oporavke koji su pratili te povrede. Dosta puta sam namještao glavu da se vratim poslije povreda. Sve se to dešavala poslije Zete. Možda sve ovo nije maksimum, ali to je božija volja”.

Da li si pomišljao na kraj karijere?

“Nisam ni u jednom trenutku. Jeste bilo teško vratiti se nakon povreda, stvarno su bile teške, ali nisam razmišljao da završim”, jasan je Stjepanović.

Teške povrede je imao u Partizanu kada je slomio nogu, kao i u Lokomotivi iz Taškenta kada je koljeno bilo u lošem stanju. Između toga, bilo je sitnih problema. Šta bi promijenio da možeš da vratiš vrijeme?

“Možda sam pogriješio kada sam otišao u Partizan. Iz ove perspektive, to je greška. Međutim, samo zbog nepredviđenih okolnosti. Partizan kao klub je sjajan. Došao sam kada je ekipa bila već formirana, a konkurencija opasna”, prisjeća se Stjepanović ljeta 2007. godine…

“Međutim, tadašnji trener Miroslav Đukić me želio, na debiju sam postigao gol, ali odmah na drugoj utakmici sam slomio nogu. Kada sam se vratio, na klupi je sjedio Slaviša Jokanović. Morao sam da krenem dalje. Kada sve saberem, ne žalim ni za čim jer to što sam negdje izgubio, možda sam negdje drugo dobio”

Najljepšte u Zeti, pa u Vojvodini

Prošao je mnogo, a najljepše mu je bilo…

“Naravno, u Zeti. Igrali smo prelijep fudbal, osvojili titulu, sve je nekako bilo dječački. Stvarno smo uživali. Poslije Zete, najljepše je bilo u Vojvodini. Pa i u Dačiji je bilo lijepo gdje sam proveo četiri i po godine, družio sam se sa našim ljudima…”, završava kratku retrospektivu Slaven Stjepanović.

A nastaviće je na terenu, jer ubijeđeni smo da je ostalo još magije u vižljastim nogama. Makar, za našu ligu.

TIP 1X2
TIP DANA
Lyon VS Lille
03.12.2019 21:05