Petar Grbić: Eh, da sam nekad imao sadašnju pamet

202 06.01.2018 10:37 Volcano sport tim

Petar Grbić je sve samo ne tipičan fudbaler. Uvijek omiljen među navijačima i saigračima. Često je tjerao inat, išao glavnom kroz zid. Ali sve što je radio, radio je iz srca. Iskreno, pa šta bude. Nikad nije kalkulisao.

Sa 29 godina je dočekao da ispuni dječački san! Obukao je dres Budućnosti, igraće na stadionu koji je udaljen 200 metara od zgrade u kojoj je odrastao.

I najavio je nešto veliko, uprkos tome što Sutjeska bježi 13 bodova.

“Nikome ne prijetimo, ali vjerujemo i nadamo se uspjehu. Iskreno, nisam navikao da budem drugi u Crnoj Gori, počinje svoju priču Grbić za Dnevne novine.

Povratak u plavi tabor korak nazad ili…?

“Ako sam se vratio, ne znači da je kraj karijere sa 29 godina. Mislim da ću pomoći Budućnosti, te da će Budućnost pomoći meni. I rekao sam da ću se vratiti u punoj snazi. Namjestila se situacija, ostvario sam san povratkom kući. Nadam se da će sve ispasti kako sam isplanirao.

Ljubav prema plavoj boji je prevagnula.

“Jednostavno, želio sam da ispunim realne snove. Debitovao sam za A selekciju, bio šampion svoje države, učesnik derbija Partizan Zvezda, osvojio titulu sa Partizanom. Sada je tu Budućnost.

POVREDA I BLJESAK

Reakcija navijača je pozitivna. Vihorno krilo je već viđeno kao kapiten.

“Prija kada ljudi priđu i kažu ‘vratio si se, sad ćemo i mi na tribine’, ali stvara obavezu da vratim tim ljudima na pravi način

Nikada nisi bio ljut na Budućnost, uprkos tome što su te pred početak sezone 2007/2008 “škartirali”. A prošao si mlađe kategorije.

“Bilo mi je teško kada sam morao da odem. Plakao sam kada sam odbio moju Budućnost, govori nam rođeni Podgoričanin, koji objašnjava zašto nikada nije zaigrao za prvi tim “plavih.

“Igrao sam za Mladost kao pozajmljen igrač, a poslije te sezone Budućnost je željela da me vrati na pozajmicu u Mladost u Drugu ligu. Tada sam imao ponude Mogrena, Zete i Rudara i nisam želio da me neko ponižava, jer sam bio svjestan kvaliteta. Te 2008. sam se odlučio za Mogren i ispostavilo se da nisam pogriješio’.

Taj period u taboru “romantičara” je obilježila povreda. Stradali su ligamenti.

“Srećom, nisu pukli. Na početku drugog dijela sam se povrijedio, a povreda me od terena odvojila dva mjeseca. Tereni su tada bili teški, Cvjetni brijeg je bio kakav je bio… Kada sam se vratio, postojao je strah. Tada je tata rekao: ‘Sine, uleti klizeći. Ako se povrijediš, nećemo se opterećivati oko fudbala, a ako se ne povrijediš, proći će strah. Tačno se sjećam toga blato, sudario sam se sa golmanom i štoperom Petrovca tim koljenom. I kada sam vidio da nije ništa, strah je nestao”, prisjeća se Grbić, koji se za period u Mladosti zahvaljuje Slobodanu Šćepanoviću i Voju Pejoviću.

A onda Mogren tri godine (2008-2011), dvije titule…

“Osjećao sam se super u Budvi, najljepši trenuci. Pamtim samo lijepe stvari. Bile su dvije titule, iz Mogrena sam debitovao za A selekciju, ostvario transfer u Olimpijakos”, govori novi fudbaler Budućnosti, koji veliča ulogu Bora Lazovića koji je ‘ulagao ogromna sredstva i istinski volio fudbal’ tokom godina u Mogrenu.

OLI LOŠA ODLUKA

Veliki Olimpijakos i svijetla Atine su stigli kada je Petar bio 23-godišnjak. Dobra ili loša odluka?

“Sada kada pogledam, to nije bilo dobro. Ali, kada sam pričao sa Markom Pantelićem, nisam znao šta me je snašlo. Imao sam mogućnost da pođem u Hajduk iz Splita, Groningen… Možda bi bilo bolje da sam otišao tamo, priča nam Petar u ugodnom ambijentu lokala Makijato, dok ga podsjećamo da je na pripremama te 2011. godine bio jedan od najboljih igrača…

“Imao sam sjajne pripreme, trener Valverde me stavljao kao prvu izmjenu, a tu su još Rijera, Miraljas, Makun, Jeste, Romedal… Imali su milionske ugovore, nije bilo realno da igram ja. Valverde je u Grčkoj mogao da radi šta hoće, a ja sam došao iz Mogrena gdje sam mogao da radim šta hoću. I kada sam vidio da poslije priprema nisam u timu, nisam mogao da trpim, ćutim i izdržim. Uvijek sam imao potrebu da kažem nešto. Bila je to malo moja luda glava. Bilo je tu mojih grešaka, ali bilo je lijepo. Ostaje žal što nisam ostavio neki trag u Olimpijakosu, a mogao sam”.

 

Nedostatak strpljenja, temperament i klupa koja žulja su odveli harizmatičnog Grbića u neizvjesnost Levadijakos i Hapoel Ber Ševa su ga uzeli na pozajmice…

“Da mi je današnja pamet, sigurno ne bih išao na pozajmicu iz Olimpijakosa. Ni tada nisam htio, ali sam bio primoran. Marko Pantelić, koji mi je mnogo pomogao i koji se kao legenda kluba zalagao za mene, mi je govorio: ‘Ako sad odeš iz Olimpijakosa u Levadijakos, nikada se nećeš vratiti’. Tako je i bilo. Jednostavno, na pozajmicama te ne gledaju ozbiljno, radije će forsirati svoje igrače. Ili ako ne vide neku korist, tvoj dolazak je nepotreban

Ljeta 2012. godine, nakon “bačenih” godinu dana, obreo se u OFK Beogradu.

“To je bila neka prekretnica. Da u OFK Beogradu nisam odigrao kako treba, vjerovatno bih počeo da sumnjam u sebe, rekao nam je Grbić, koji je te sezone postigao devet golova i potpisao 10 asistencija.

PARTIZAN, TITULA I LIJEVE KOPAČKE

To ga je preporučilo Partizanu koji je dobio bitku sa Crvenom zvezdom. Predstavljen je kao veliko pojačanje, a do januara 2014. nije igrao.

“Nije počelo dobro, jer smo ostali bez Evrope. Ne mogu ništa da zamjerim tadašnjem treneru Vuku Rašoviću što nisam bio standardan, a koji me zvao da dođem u Partizan. Došao je Marko Nikolić, razgovarao sam sa njim i rekao mu ‘imam ponudu da idem, ali želim da ostavim trag u Partizanu, a Nikolić mi je rekao: ‘samo treniraj i ne brini'”, prisjeća se Grbić, dok se raduje razgovoru o sezoni 2014/2015. kada je osvojena titula…

“Odigrao sam 30 i nešto utakmica, uzeo titulu, ušli smo u Ligu Evrope. To je najljepša sezona”.

A Grbića će u Partizanu pamtiti i po dvije lijeve kopačke. To je na neki način obilježilo njegovu dvoipogodišnju epizodu u Partizanu. Bio je to odgovor na izjavu Aleksandra Vučića da ‘nije on kriv što igrači Partizana imaju dvije lijeve noge, pa ne mogu da daju gol.

“Svi mi živimo od fudbala. Pred utakmicu sa Jagodinom u karantinu smo gledali tu emisiju, a kada je izjava došla od jednog inteligentnog čovjeka, koji je tada premij er, zaboljelo j e sve igrače. Rekao sam tu noć: ‘ako postignem gol, obući ću dvije lijeve kopačke i stati ispred kamere’. Tako je i bilo”.

I to vam govori koliki je šmeker rođeni Podgoričanin…

“Igrači smo Partizana, tako da niko ne može tako da priča o nama. To su kasnije navijači prepoznali na svoj način, napravili majice sa našim likovima i porukom ‘teroristi’. Naravno, Vučić je to prepoznao kako treba, isti dan se izvinio”.

Teorija zavjere govori da te je taj simpatični gaf koštao karijere u Partizanu, te da se umiješala politika…

“Ne želim da pomislim da to može uopšte da se desi”.

GRIJEŠIO SAM…

Beograd te vratio na pravi kolosijek, a Turska (Akhisar, Adana) opet unazad. Ponovo dvije “bačene” godine (januar 2016 januar 2018).

“Nema potrebe da pravdam sebe. U Akhisar sam došao na molbu trenera, a odmah poslije prve polusezone nisam bio u planovima. Tako je to u Turskoj, jedan dan si bog, a drugi u drugom timu. Adana j e trebala da bude lijepa priča, ali nije bilo finansija i sve se raspalo. Ne mogu reći da j e Turska bila promašaj, sve su to lijepa iskustva. To je jedan period u kome sam ojačao psihički”.

Kada je odlazio u Olimpijakos, bio je ubjedljivo najbolji naš igrač u situaciji 1 na 1. Danas kada pogledamo, nije ostvario uspjeh koji mu se predviđao. Gdje je bila greška?

“Da mi je sadašnja glava i smirenost, da umijem da prećutim što prije nisam mogao, sve bi bilo drugačije vjerovatno. To je moja najveća greška. Jezik mi je bio brži od pameti, išao sam srcem. I to me cijelu karijeru prati”, otvara se do kraja Grbić, koji se promijenio…

“Svi ti moju ispadi su uticali, a teško ljudi mogu da shvate da sam se promijenio. Ali jednostavno nisam mogao da ćutim. Kada sam došao u Olimpijakos, nisam mogao da se suzdržim, nego kad me nema u ekipi ja nervozan, šutiram lopte. Tako te treneri opipavaju. A to su stvari koje ne smiješ da radiš. Žalim sada, ali to je život. Ne možeš da ga predvidiš. Mislim da sam mogao više, ali ovo koliko je dao bog, zadovoljan sam”.

REPREZENTACIJA

“Zašto ne bih razmišljao o reprezentaciji? Sa selektorom i cijelim stručnim štabom imam dobar odnos. Selektor je preporodio A selekciju, nema problem da pozove igrače iz naše lige. Ako budem pružao partije kakve mislim da mogu, ne vidim razlog da me ne pozove. Naravno, na mom mjestu igraju Marko Janković i Marko Vešović prvi je naš najbolji igrač uz Jovetića, Vučinića i Savića, a drugi je u životnoj formi”.

foto: zrkb.me

PONOSAN NA ITANU

Petrova rođena sestra, 21-godišnja Itana Grbić, je rukometašica Budućnosti i reprezentativka Crne Gore. I nevjerovatno podsjećaju jedno na drugo…

“Još je gledam kao malu sestru, ne mogu da shvatim da je odrasla, igra za reprezentaciju. Sada me je pretekla, igra Ligu šampiona, za reprezentaciju, više nisam glavni”, rekao je Petar Grbić sa osmjehom na licu, koji je prezadovoljan što je Itana srećna.

“Rano je otišla u Skoplje, imala lijepo iskustvo u klubu koji je manji od Budućnosti, a sada je tu i srećna je što je meni najbitnije. Savjetujem je da ne pravi moje greške. Podsjeća na mene, temperamentna je, zato pričam sa njom da je smirim kad treba i uspijevam u tome. Veliki je borac, srećan sam šta je sve napravila, a siguran sam da će napraviti još”.

Valverde disciplina, taktika, pas…

Ernesto Valverde je ljetos preuzeo Barselonu, a trenirao je Olimpijakos u dva navrata (2008 2009, 2010 2012). I dokazao se kao trener, pošto Barsa dominira u aktuelnoj sezoni…

“Uvijek sam pričao da je to najbolji trener. Sad će da bude ‘ovo priča, jer je trener Barselone’. Što je Barselona tada igrala u Evropi, to je Oli igrao u Grčkoj. Kada sam se upoznao sa presingom po cijelom terenu, kratkim pasovima, sve u prostor, meni je to bilo strano. Pobjeđivao je Arsenal sa Van Persijem, Borusiju iz Dortmubda sa Geceom, Levandovskim”, rekao je 29-godišnji Petar Grbić, koji poriče priču da je Španac strog.

“Ne može preko Barselone. Nije strog, ali ima discipline u igri. Vodi računa o svakom segmentu. Veliki je taktičar, non stop živi za fudbal. Čelična disciplina se vidi na utakmici i treningu. Kad se radi, radi se. A van treninga je uvijek rapoložen za šalu”.

To je priča Petra Grbića. Iskrena i otvorena. Priča čovjeka dječačkog osmijeha kojeg svi lako zavole. Na kraju krajeva, šmekera čiji su gafovi simpatični. I koji još nije rekao posljednju riječ što se tiče terena.

Možda najbolje tek slijedi… (Dnevne novine)

TIP 1X2
TIP DANA
Danska VS Irska
19.11.2018 20:45